Postoji bezbroj sorti heljde - toliko da ih je apsolutno nemoguće sažeti u jedan vodič. Svaka zemlja u kojoj se uzgaja heljda ima svoje sorte, koje su često tipične za dotično područje. Mogu se bolje razlikovati vrste heljde, posebno prava heljda i tatarska heljda.

Prava heljda je u našoj zemlji rasprostranjena

Svaka zemlja ima svoju sortu heljde

Heljda je uobičajena u mnogim zemljama Euroazije, kao iu istočnoj Africi. U raznim regijama svijeta ponekad postoje vrlo različiti uvjeti u pogledu vremenskih prilika i položaja - stoga ne čudi da dotične sorte nisu potpuno iste.

Evo nekoliko primjera sorti iz različitih zemalja:

  • Darja u Sloveniji
  • (Koruški) Hadn, Billy, Bambi i Pyra u Austriji
  • Hruszowska u Poljskoj
  • La Harpe u Francuskoj

Koja je sorta heljde najbolja?

Na ovo se pitanje ne može odgovoriti općenito. Općenito je ipak preporučljivo dati prednost sortama s velikom masom tisuću zrna i po mogućnosti određenom tolerancijom kasne sjetve.

S druge strane, radije izbjegavajte sorte uzgojene za korištenje ljetnih pokrovnih usjeva - one nisu prikladne za proizvodnju žitarica u položaju glavnog usjeva.

Napomena: Ne postoje posebne sorte za vaš (vlastiti) vrt.

Glavna vrsta heljde

Vrste heljde mnogo je lakše klasificirati i imenovati od sorti heljde - tim više što su u ovoj zemlji značajne samo prava heljda (bot. Fagopyrum esculentum) i tatarska heljda (bot. Fagopyrum tataricum).

Obje vrste pripadaju biljnom rodu heljde (bot. Fagopyrum) iz porodice mošnica (bot. Polygonaceae). Glavna prepoznatljiva karakteristika su listovi: kod tatarske heljde oni su obično širi nego dugi. Osim toga, boja stabljika tartarske heljde u vrijeme plodovanja je zelena, dok je kod prave heljde crvena.

Postoje i razlike u pogledu sastojaka: Za razliku od prave heljde, tatarska heljda ne sadrži salicilaldehid, ali sadrži naftalen. Obje su tvari uočljive prije svega po mirisu.

Povijesni pozadinski podaci o heljdi

Heljda potječe iz srednje Azije, posebno iz Mongolije. Odatle su ga Tartari i Saraceni donijeli u Europu preko islamskih zemalja.

U Njemačkoj se heljda navodno uzgaja od 13. stoljeća. U to vrijeme prvenstveno se koristio kao zastoj na močvarnim i pjeskovitim tlima. Osim toga, često se koristio na močvarama i kao pionirska biljka nakon sječe i spaljivanja.

Kategorija:

Povrtnjak