Ako želite posjeći svoj stari orah, morate obratiti pažnju na nekoliko stvari kako ne biste oštetili plemenitu biljku. Ako stablo obrežete prerano, prekasno i/ili pogrešno, prijeti opasnost od uginuća jer ima tendenciju da obilno krvari. U ovom ćete postu naučiti zašto, kada i kako orezati stari orah.

Zašto orezivati stari orah?
Samo po sebi, stablo oraha ne treba rezidbu. Samo ako on
- rastući nepovoljno* ili
- oštećen je prirodnim utjecajima (oluja)**,
trebali biste zgrabiti škare za rezidbu ili pilu i posjeći svoje stablo.
Napomena: Osim toga, obrezivanje starog oraha može rezultirati obilnijim urodom oraha.
* Nepovoljan rast se odnosi, na primjer, na činjenicu da je biljka previsoka ili preširoka te da vrtlar hobi dolazi u sukob s važećim zakonima (ometanje cestovnog prometa, prelazak granice i sl.).
** Oštećenja od oluje mogu dovesti do bolesti i eventualne smrti stabla.
Kada orezati stari orah?
U usporedbi s drugim voćkama, orah dosta krvari. Zato morate paziti da svoj stari orah posječete u pravo vrijeme – naime kada najmanje stabla kruži u vlaknima drveća. To je slučaj u kasno ljeto - između kraja kolovoza i početka rujna.
Napomena: u ovom trenutku stablo oraha je još lišće. Ali: Gubitak lišća je daleko manje ozbiljan od povećanog ispuštanja tekućine. Osim toga, nakon rezanja u kasno ljeto, orah ima još nekoliko tjedana do zime da se oporavi od većeg zahvata. Rane mogu zacijeliti na vrijeme.
Kako posjeći stari orah?
- Najprije izvršite probni rez kako biste provjerili imaju li grane još (pre)više soka drveća.
- Osigurajte profesionalni rez.
Cilj je preusmjeriti ošišane grane na manje izdanke. Neispravno rezanje povećava rizik od izbojaka metle.
Izbojci metle su brzorastući, krhki izbojci koji zahtijevaju čestu rezidbu – nepotrebno.
Rane ne smiju biti veće od deset centimetara. Inače stablo ne može samo izliječiti.
Redoviti mali rezovi su stoga bolji od rijetkih velikih mjera rezanja.
I: Radikalni rezovi skraćuju životni vijek stabla znatno u usporedbi s neposječenim stablima oraha.
Rane koje su pretjerano krvarile nekada su se zatvarale voskom kako bi se spriječio prekomjeran gubitak tekućine. U međuvremenu, međutim, ova metoda više nema smisla - patogeni se mogu formirati i širiti ispod voska.